Daska za rezanje na komplikovan način. Ustvari, radi se o testu uklapanja ploče od punog drveta (npr buduće ploče od stola) tako da uvaži skupljanje/širenje drveta tokom godina upotrebe. Daska za rezeanje obitava u prilično agresivnoj sredini i odlična je za ovakav test. Važno: drvo i posle 100 godina reaguje na vlagu iz okoline tako da nema veze da li je komad star ili nov, drvo jednastavno „radi“ pa „radi“.
Slika 1 Bukovi okrajci ostali po radionici. Bukva je, inače, drvo koje se dosta širi/skuplja pa sa njom posebno treba uvažavati ovu osobinu. Izbor bukve mu dođe kao test unutar testa tj baš ga tjeramo u krajnost.
Slika 2 Jednu ivicu sam poravnao blanjom a onda drugu izrezao na cirkularu a blanjom joj uglačao neravnine ostale od lista cirkulara.
Slika 3 Važno je da ivice budu ravne. Od ovoga monogo zavisi konačan izgled daske.
Slika 4 Poslagane kako će se lijepiti i po sredini izkesovane na dva mjesta. Keksi nisu nepohodni ali … kad već imam. Ljepilo i ostavi da stisne preko noći.
Slika 5 Pošto je prenoćilo prvi korak je bio poravnati neravnine. Ranije, prije nego što sam se „navukao“ na ručni alat, ovo sam radio šmirglom ali – blanjom to stvarno mnogo brže ide i nema prašine.
Slika 6 Krajevi izrezani tj konačno dobijen četvrtasti oblik.
Slika 7 Sada je došao red da se poslušaju stariji „meštri“ tj da se uvaži pomjeranje drveta. U jednoj od knjiga odlične enciklopedije o stolarstvu koju skarćeno po internetu zovu „Taunton’s“ našao sam uputstvo sa slike. Naprave se ispusti i plitak žlijeb uz samu ivicu vidljivog dijela ploče. Ispusti pri ivici su uži od rupa predviđenih za njih, ne lijepe se već ljepilo ide samo po sredini i rupe za tiple se u njima prošire tako da ima mjesta za pomjeranje. OK … ‘ajde da probamo.
Slika 8 Prvo sam povukao ivicu gdje će se završavati vidljivi dio daske. Tu se mora rezati pa sam ovu ivicu tj površinska vlakna drveta porezao oštrim nožem jer se tako drvo neće iskrzati kada prođe kroz cirkular. Dodatno sam dlijetom napravio udubljenje sa ove strane koja se odrstranjuje mada to i nije nužno. Detaljnije o ovom prstupu ima u postu o ramu za ogledalo.
Slika 9 Sada sam pomoću mog klizača za panele podesio visinu i širinu cirkulara potrebne za uzdužne rezove.
Slika 12 Obilježen plitak žlijeb pri ivici i ispusti. Ovaj srednji, koji će se lijepiti, je ostavljen nešto širi od krajnjih. Ivica kuda je prošao list cirkulara uopšte nije iskrzana zbog one pripreme nožem sa slike 8.
Slika 14 A onda i drugi korak onom šegicom za OTO. Stariji čitaoci će znati šta je OTO a mlađi će svakako ukapirati sa same slike. Meni, inače, rad sa ovom šegicom ne ide baš od ruke ali se ovi djelovi svakako neće vidjeti.
Slika 16 Sada su na red došle letve koje idu po ivicama.
Slika 17 Prvo sam im na cirkularu urezivao onaj plitki žljieb. Ovdje treba biti precizan tj raditi polako. Letva se provlači dva puta prije nego se firung pomjeri dalje tj prvo jedna ivica uz firung pa zaokret za 180 stepeni i onda druga ivica uz firung. Tako smo sigurni da je žlijeb na sredini. Firung se pomjera “mic po mic” sve dok ne dobijemo potrebnu širinu. „Firung“ = vođica iliti ograda od cirkulara.
Slika 18 Kada je plitki žlijeb bio gotov uzeo sam pozicije za ispuste …
Slika 19 … i onda stonom bušilicom urezao rupe za njih. Stona bušilica je odlično odradila posao tj uopšte nisam morao dlijetom dorađivati. Izolir trakom na boreru sam odredio do koje dubine da bušim.
Slika 21 Ovaj korak bi se mogao zvati „tociljanje“. Izvodi se pomoću dlijeta, turpije, blanje, šmirgla, oštog noža, vudu vradžbina i bijelog luka. Ukratko, treba napraviti da sve legne kako treba i stvarno potreban alat je strpljenje tj spoznaja da će to kraju biti OK isključivo ako se ne iznerviram i požurim. Neću opisivati kako dugotrajno i bolno sam ovu „spoznaju“ sticao.
Slika 22 Na kraju tociljana – spojevi legli baš kako treba. Strpljenje u mom slučaju definitivno dolazi sa godinama.
Slični tekstovi: Pijane daske za rezanje
A kako to izgleda u vrhunskoj izvedbi možete pogledati u ovom videu: