Reparacija starih stolica. Najvažniji detalj je iskopati ih negdje na tavanima, podrumima ili šupama.
Sve je počelo ovako. Stare stolice, prilično zapuštene.
Na jednoj od njih sam našao i godinu proizvodnje. 1976! Fascinantno je da apsolutno nijendna od stolica nije ni mrdnula za sve te godine. Svaka je i dalje čvrsta kao da je juče ulijepljena! Majstori koji su ih radili zaslužuju svako poštovanje. Mnogo su čvršće nego ona od prije par postova u svakom slučaju.
Priije same reparacije mislim da je dobro zadržati se malo na nekim deteljima kako su stolice napravljene. Može se što-šta naučiti a izrada je definitivno izdržala i zub vremena a i dizajnerske promjene. Npr. ovdje mi je bila interesantna ova prečka – još ne kapiram zašto na ovoj visini i zašto su samo dvije prednje noge trebale biti spojene?
Ovo je npr. spoj okvira sjedišta. Jedna letva je savijena u luk i spojena sa prečkom pomoću ovog zupčastog spoja. Samo su zalijepljene tj nema dodatnih osiguranja. Ovaj spoj, na internetu, zovu „box joint“ ili „finger joint“ kako gdje naletite.
Spoj prečki od naslona sa sjedištem. Inače, drvo je bukva (vjerovatno parena) i bez čvorova.
Sjedište je napravljeno od špera 6 mm koji je na vrlo interesantan način spojen sa konstrukcijom (sledeća slika). Ovo je ujedno i jedina zamjerka izradi jer je šper bio deformisan na svim stolicama tj pokazalo se da je 6 mm pretanko.
Spoj sjedišta sa konstrukcijom – komad lima jednim krajem zakucan za okvir sjedišta a drugim, kroz rupu u šperu, provučen ispod sunđera i nitnovan! Ni ovo baš ne kapiram tj prvi put vidim ovakvo rješenje.
I poslednji detalji iz izrade – zadnje noge (koje su ujedno i naslon) su sa dva šarafa (i vjerovatno ljepilom) spojene za okvir sjedišta. U prednjim nogama su na vrhovima urezani „L“ žljebovi i onda u njih utaknut okvir sjedišta i zašarafljen.
Toliko o „konštrukciji“ – prvi korak u samoj reparaciji bilo je rastavljanje sjedišta.
U tekstu sređivanje starih škura sam već hvalio „šmirglanje“ mlazom vode. I ovdje sam primjenio istu proceduru – šmrk je u trenu skidao sve labave slojeve laka kao i prljavštinu. Stolice uopšte nisam šmirglao i sve je bilo gotovo vrlo brzo. Toplo preporučujem ovu metodu. Strašno štedi vrijeme. Ako nemate pumpu visokog pritiska možete zamoliti u nekoj autoperionici.
Dok su se stolice sušile, odlučio sam da izrežem nova sjedišta. Na tablu špera od 6 mm (dno starog kreveta već pominano u tekstu o vetenjači) sam prenio konturu sa starog sjedišta.
Nova tabla za sjedište izrezana po konturi.
Kako su se table od špera 6 mm pokazale kao (jedina) slaba tačka ovih stolica mislio sam da je dobro da ih pojačam. Nisam jednostavno uzeo deblji šper jer su žljebovi u okviru sjedišta izrezani da prime ovaj od 6 mm nego sam odlučio da ih poduprem odozdo. Od bukovog parketa sam izrezao letvice 2×2 cm.
Na mom alatu za ramove sam izrezao žljebove za preklopni spoj letvica …
… i ulijepio ih pod 90 stepeni.
Sjedišta i potpore u više primjeraka.
Posle sušenja stolicama sam prvo dao jedan sloj temeljne boje, onda ih malo prešmirglao granulacijom 240 i …
… ofarbao sa par slojeva bijele. Ovdje sam, srećom, imao pomoć jer je frabanje bilo baš dosadno.
Ojačanja koja sam napravio od bukovih letvica izrezana na mjeru i zalijepljena na šperploču.
Za spoj sjedišta sa konstrukciojom sam odlučio da imitiram originalni spoj opisan u slici 7. Nikada ranije nisam nitnovao drvo ali ispalo je sasvim OK. Vjerovatno nije dobra opcija za meko drvo. Limove sa slike 7 sam zamjenio ugaonicima kupljenim u gvožđari.
Sjedišta ojačana i ugaonici nitnovani. Sada se neće deformisati.
Kod tapetara sam kupio sunđer za sjedišta. Sunđer nije skup.
Onda sam na table od sjedišta nanio onu vruću plastiku što, od skora, imaju posebni pištolji na stuju i patrone (dobra stvar).
I tako vruću utisnuo u sunđer. Ovako sam sunđer zalijepio za sjedište.
Kada je „uhvatilo“ sunđer sam jednostavno izrezao po konturi šperploče.
Dobro je ispalo.
Za razliku od sunđera, platno nas je koštalo „đavo i po“. Nevjerovatno kako su te stvari skupe. Ili smo mi naletjeli na sačekušu. Uzimanje mjera za platno. Precizna ruka pomoćnika od zanata.
Oko ovog tramakanja sa platnom stvarno mi je bila potrebna pomoć. Ko bi rekao da je to toliko komplikovano! Ili ja nikako nisam talentovan. Posebno nezgodno je bilo što smo imali ovaj karirani dezen pa su linije morale da ostanu paralelne. Savjet: uzmite neki jednobojni ili „tačkasti“ dezen – lakše ga je odraditi. Platno je za šperploču spajano uz pomoć heftalice.
Nakon montaže platna ostalo je još da se sjedišta pričvrste za konstrukciju.
I tako, prvih 36 godina je bilo samo zagrijavanje. Sada tek počinje zabava.
Dijana
Poštovani, upravo radim restauraciju veoma sličnih stolica. Moje samo nisu tapcirane. Slična konstrukcija I slični zadaci pri restauraciji. Upravo sam razmišljala o ojačanju sjedala sa letvicama. Vaša ideja je odlična I dobro došla. Sve pohvale za rad. Srdačan pozdrav.
Sasa Vukicevic
Hvala, veliki pozdrav!