Naša stara vrata su bila puna i žuta a mi smo željeli drugačiji dizajn. Jedna opcija je bila kupiti nova a druga uštedjeti taj novac i iskoristiti garaža-radionicu. Mi smo kupili nova 🙂 … ustvari, bilo bi glupo da se priča tako završi.
Slika 1
Pošto sam vrata prebacio u radionicu i poskidao im šarke, kvake i bravu nacrtao sam konturu kako mi se činilo da bi budući otvor trebalo da izgleda.
Slika 2
Onda sam u ćoškovima izbušio rupe onim borerom za klap-šarke. Ove rupe će mi pomoći da zaokrenem sa ubodnom testerom za 90 stepeni. Inače – modifikovanje ovih vrata je bio jedan od ONIH projekata koji jednostavno idu čupavo i testiraju živce. Na prvoj rupi sam se zeznuo što nisam prvo malim borerom izbušio mjesto gdje dolazi centar kruga pa onda sa svake strane posebno izbušio veliku rupu. Ovako, pri izlasku velikog borera sa druge strane vrata, se odvalio komad kojeg sam onda morao da kupim po podu, lijepim i kitujem.
Slika 3
Ubodnom testerom izrezan otvor prateći konturu onako „iz ruke“. Ivice će svakako pokrivati lajsne pa netreba idealno prava linija na konturi.
Slika 4
Malo o kartonskoj konstrukciji vrata – to su ustvari dvije ploče međusobno spojene kartonskim saćem. Kako su vrata u upotrebi već 30 godina očigleno je da „karton konstukcija“ radi. Iako ima i elegantnijih rješenja da se naprave vrata ipak moramo dati respekt i ovakvom pristupu.
Slika 5
Međutim, na ovo kartonsko saće nisam mogao nasloniti staklo a malo me bila zabrinula i sadašnja krutost samih vrata sa ovolikom rupetinom. Zbog svega ovoga sam odlučio napraviti drveni okvir skroz oko ovira. Letve za okvir izrezane na mjeru.
Slika 6
I, uz pomoć vinkli i eksera, montirane.
Slika 7
Kada sam završio okvir nanio sam jednu ruku minijuma (temeljne boje). Nisam ništa šmirglao nego odmah minijum. On obično dobro uhvati.
Slika 8
I, pošto se minijum osušio, dvije ruke akril bijele.
Slika 9
Međutim, minijum nije uhvatio! Boja se skidala pod noktom. Sve sam morao da stružem. Ovo je definitivno jedan od „čupavih“ projekata.
Slika 10
E sada sam već šmirglao do čistog drveta.
Slika 11
I ofarbao ponovo sa dvije ruke akril bijele (bez minijuma). Ovoga puta je bilo sve OK – boja se postojano držala.
Slika 12
Sada su na red došle lajsne koje će ići oko okvira. Prvo sam izrezao letve na 4 cm širine i zaoblio im ivice.
Slika 13
A onda sam im na cirkularu izrezao i žljebove.
Slika 14
Pošto su lajsne bile prilično tanane odlučio sam da ih na mjeru izrežem ručno. Plašio sam se da će ih ger cirkular iskrzati.
Slika 15
Prednje lajsne sam mogao potpuno fiksirati tj one nemoraju imati mogućnost da se skidaju (ako se npr staklo polomi). Na dijelu koji se naslanjao na ofarbani sloj stavio sam montaž kit a na dijelu koji se naslanjao na drveni okvir stavio sam ljepilo za drvo.
Slika 16
Sa prednje strane sam ih dodatno učvrstio tapacirerskim ekserima. Ove fiksne lajsne doprinose krutosti a i nosivosti samog otvora.
Slika 17
Prednje lajsne montirane. Sada sam tek vidio da je 4 cm preširoko. Mnogo elegantnije bi izgledalo da su široke nekih 2-2,5 cm. Al’ ajd’ sad.
Slika 18
Pošto su ove lajsne „L“ profila bile plitke da pokriju cijelu dubinu otvora morao sam da izrežem i neke tanke četvrtaste da upotpune prazninu. Kada sam donio staklo od staklara mogao sam uzeti konačnu mjeru i za ove dopunske lajsne.
Slika 19
Između stakla i drveta nanio sam sloj silikona cijelim obimom.
Slika 20
Onda sam ekserčićima fiksirao i ove novoizrezane tanke lajsne.
Slika 21
A posle njih i završne „L“ lajsne. Ove se drže samo pomomoću ekserčića tj bez ljepila i montaž kita kako bi se, po potrebi, mogle skidati.
Slika 22
Sa novom kvakom i bravom uopšte nisu loše ispala. Mada, sad ću morati i okvir vrata da farbam.
| | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | |