Kutija za igračke sa sve gusarskim ručkama i amortizerima da čuvaju prstiće. Ustvari, uopšte nije bilo komplikovano.
Materijal spreman za akciju. Bukov parket, dvije letve takođe od bukve, šperploča i smrekove ploče 100×50 cm.
Prvo sam letvice od parketa ulijepio po dvije.
I onda izrezao u gredice 4×4 cm.
Za spoj gredica i tabli sam odlučio da urežem žljebove. Prvi rez sam počeo na nekih 8 mm rastojanja od ivice.
Onda sam firung (ogradu, graničnik, vođicu) pomjerao za po odokativnih 2 mm (debljina lista cirkulara) i tako proširivao žljebove dok nisam došao na željenih 18 mm.
I tako – žljebovi urezani, spoljne ivice zaobljene i gredice potkraćene na mjeru.
Kod daski sam prvo odradio uzdužni rez a to će, ustvari, biti visina naše kutije. Ovdje je dobro planirati neki „montažni luft“ tj daske izrezati za nijansu šire a onda posle lijepljenja ošmirglati na konačnu mjeru (meni se ispostavilo da netreba). Za ovu „nijansu šire“ je dovoljno dodati jednu šajbu …
… i onda podesiti firung na „nabudženu“ širinu.
Daske izrezane uzdužno tj po visini buduće kutije.
A onda i poprečno. Rezao obje odjednom jer su tako sigurno jednake.
Prilikom lijepljenja sam prvo zalijepio bokove i gredice.
Bokovi zalijepljeni.
A onda sam zalijepio i čelo i leđa. Ovdje su mi one trake za stezanje super odradile posao. Jedino što je trebalo provjeriti je da li su dijagonale jednake dužine tj da li imam prave uglove.
Kada je kutija bila ulijpljena uzeo sam mjere za poklopac. Njega sam pravio tako da ima nekih 1,5 cm prepusta sa strana i naprijed (pozadi da bude ravan za leđima). Za rubove sam izrezao one bukove letve, ostatak je od smrekove ploče i sve dobro iskeksovano.
Kada je ljepilo uhvatilo sve sam dobro izšmirglao i zaoblio ivice.
Zbog fijaska sa klap šarkama (kojeg ću posebno opisati) poklopcu sam kasnije i sa leđa dodao bukovu letvu.
I ugradio D-šarke koje su (konačno) odradile posao kako treba.
Kako bi izbjegli da poklopac pada i lupa po prstićima odlučio sam da mu stavim ove gasne amortizere. Sastavni djelovi amortizera vide se na slici a najinteresantinje su ove žice koje igraju ulogu osigurača koji drži da amortizer ne spada sa zgloba (kuglice na kraju nosača). Ovo je dobro znati i kada skidamo amortizere jer treba samo malim šarafcigerom osloboditi (skinuti) ovu žicu i onda amortizer jednostavno spadne tj uopšte ne treba odšarafljivati nosače. Postoje različite verzije žica ali princip je isti.
Za montažu samih amortizera prvo treba vidjeti koji ugao otvaranja nam treba. Predloženi su 75, 90 i 110 stepeni. Za odabrani ugao u tabeli koja je data na poleđini pakovanja pročitamo mjere na koje treba fiksirati nosače. Meni je ispalo 25 cm po ivici kutije i 8 cm po poklopcu. Naravno, plus/mius koji milimetar uopšte nije strašno.
Nosači zašarafljeni na mjeru i amortizeri nataknuti. Dobro je nosače ostaviti malo labavije zašarafljene jer im tako dajemo neku mogućnost samopodešavanja prilikom otvaranja/zatvaranja.
Ostalo je još da se napravi dno. Kutiju sam stavio na šperploču i olovkom ocrtao konturu.
I onda po toj konturi ubodnom testerom izrezao dno.
Kao i kod bauna dno sam odlučio da ojačam letvicama.
Letvice ljepilom i ekserčićima pričvršćene za šperploču. U ove ivične sam prije lijepljenja izbušio rupe gdje će doći šarafi koji će ih pričvrstiti za kutiju.
Dno uz pomoć šarafa i ljepila fiksirano za kutiju. Posle lakiranja sam ovdje doadao i komade etisona da se ne grebe parket.
Na ćoškove sam odozgo zalijepio neke stare dihtunge koje super amortizuju zatvaranje poklopca.
A u gvožđari sam našao ove ručke kao na gusarskim škrinjama.
I to je to.