Skoro sam negdje pročitao kako je sarma divan primjer simbioze biljnog i životinjskog svijeta. Nešto tako bi se moglo reći i za ovu kombinaciju – divan primjer simbioze mašinstva i stolarstva. Primjena spajanja navojnih veza sa drvetom je toliko upotrebljiva i široka da stvarno nisam znao kakav naslov ovom postu da stavim. „Dugmići“ su ostali kao radni naslov prvo jer me je na to podsjećalo ovo što sam napravio a sa druge strane u čast antologijske rečenice iz „Maratonaca“.
Slika 1
Šarafi spremni za akciju. U ovom slučaju M8 dužine nekih 6 cm.
Slika 2
Sa druge strane deblji komad šper ploče. Ovdje je dobro da bude šper ploča tj da je drvo sa izukrštanim vlaknima jer obična daska (sa svim vlaknima u jednom pravcu) hoće da pukne. Ako imate tanak šper jednostavno ulijepite jedan na drugi da bi postao dovoljno debeo a dugmići se, sasvim dobro, daju se praviti i od MDF-a.
Slika 3
Prvo se pripremi rupa za glavu šarafa. Ona je plitka tj tek-toliko da se glava poravna sa gornjom ivicom posle utiskivanja. Važno za rupu je da je ona manjeg prečnika tj kada premjerite šestougaonu glavu šarafa uzmite manji prečnik. U ovom slučaju (M8) potreban prečnik je bio 12 mm.
Slika 4
Alat sa kojim sam rezao rupe su one kružne testere za bušilicu (prikazana na sledećoj slici). Rezove sam prvo započeo a onda po njihovim ivicama izbušio otvore kako bi piljevina mogla da izlazi jer se tako bitno olakšava rezanje i smanjuje zagrijavanje.
Slika 5
Dugmići izrezani. Ove kružne testere imaju centralni borer koji im služi kao vođica. Važno za njega je da bude istog (ili manjeg) prečnika od šarafa. Ne valja da bude veći. Meni se pogodilo da je bio tačno 8 mm. Ima fora da se borer izbjegne kao vođica (kada je prevelik ili nećemo rupu po sredini) i glasi: na pomoćnoj dasci se izreže rupa ovom testerom sa sve borerom koji god da je, onda se taj borer rašarafi sa testere a pomoćna daska (sa propremljenom rupom) iskoristi kao vođica umjesto borera. Ovo je dodatno maltretiranje ali … ako mora.
Slika 6
Nazad na „dugmiće“ – šaraf utaknut a glava, naravno, ne može da uđe u onu pliću rupu jer sam izbušio na manji prečnik. Sledeći korak je da je upresujemo unutra. Ponegdje preporučuju da se unutar pliće rupe stavi i epoxy lijepak prije presovanja – to definitivno ne može da škodi mada ja nisam stavljao i bilo je OK. Možda na nekim odgovornijim pozicijama – kao dodatno osiguranje.
Slika 7
Presovanje – sa druge strane sam natakao jednu šajbu (što šira to bolja) i onda, uz pomoć matice i ključa, polako ušarafio glavu u pliću rupu. Zbog ovog koraka je dobro da imamo šper jer drvo zna da pukne. Takođe, kada se stigne do kraja, ne smije da se šaraf počne okretati sa maticom jer bi to pokvarilo cijelu priču.
Slika 8
Dok je matica još tu dobro je sve to vratiti u bušilicu i izšmirglati krajeve i oboriti ivice.
Slika 9
Farbanje je po želji (navoj sam zaštitio molerskom trakom).
Slika 10
I šarafi gotovi. Ovdje je upotrebljen kružni oblik mada može i četvrtasti, i zvjezdasti i … što nam god padne na pamet u suštini (i ne mrzi nas da pravimo). Slična procedura može primjeniti i na matice i prikazana je u nastavku.
Slika 11
Dakle, matice spremne. Radi pokazne vježbe uzeo sam dvije obične i dvije neobične tj ove specijalne za drvo koje se, takođe, kupuju u gvožđari.
Slika 12
Novi dugmići izrezani. Centralna rupa (vođica) je 8 mm baš koliko treba za šaraf ali sama ova činjenica što prvo idemo sa manjom rupom pa rek onda sa širom donekle komplikuje izradu jer su takva bušenja teža za uraditi tj valja ih izbjegavati.
Slika 13
Komplikovanije bušenje tj centriranje veće rupe po manjoj. Za one specijelne matice bušio sam 10 mm skroz (10 mm je prečnik njenog donjeg dijela jer je konusnog oblika) a za obične matice već pominjanih 12 mm i to plitko tj za visinu same matice. Istini za volju kod njih je mogla da ide prvo šira pa uža rupa ali se nisam sjetio na vrijeme. Ova mala stega sa slike je baš odlično pomagalo kod nezgodnijih bušenja mada može i obična stega sasvim dobro da posluži u pridržavanju i tociljanju.
Slika 14
Specijalne matice se jednostavno ušarafe imbusom.
Slika 15
Ušarafljene za čas i ovo je baš elegantno rješenje. Sa druge strane kod utiskivanja običnih matica pristup je malo složeniji.
Slika 16
Prvo na neki šaraf pritegnemo maticu pri glavi koliko god može. Nešto na temu kontra matica. Onda sve to nataknemo kroz rupu i sa druge strane stavimo šajbu i maticu pomoću kojih ćemo pritezati.
Slika 17
Pritezanje tj pravljenje presovanog sklopa u punom zamahu. I ovdje je važno da se šaraf tj matica koju utiskujemo ne počne okretati unutar rupe.
Slika 18
I klasične matice utisnute.
Slika 19
A čak i ofarbane.
Slika 20
I tako bilo da su matice bilo šarafi, okruglog ili četvrtastog oblika, male ili velike, utisnute u ploče ili prečke, distanceri ili noge elemenata, dugmad za zašarafljivanje ili dobra opcija za sklopove koji se rastavljaju … princip je isti (a sve su ostalo nijanse).