Namještaj

Stolice na rasklapanje od starog bukovog parketa. Ovakav dizajn pamtim još iz djetinjstva. Godinama se jedna crvena koristila po dvorištu i trpjela razne vremenske pogode i nepogode. Skoro sam vidio da se prodaje i neka plastična verzija istih mada … nisam siguran u njihovu nosivost a ni u estetsku vrijednost. Neki inicijalni plan za njihovu izradu sam našao na internetu, onda ga prilagodio materijalu kojeg sam imao i, na kraju, dobio sasvim dobre stoličice. Ovaj projekat mi je baš prijao.

Japanska lampa od bukovih okrajaka i bijelog pleksiglasa. Ustvari, ispostavio se mnogo komplikovanijim nego što se na prvi pogled činilo. Doduše, na par mjesta sam i sam sebi zakomplikovao život bespotrebnim detaljima ili ishitrenim zahvatima ali na kraju je lampa ispala sasvim OK i daje baš prijatno osvjetljenje.

Stalaža po principu uradi sam.

Ligeštul po principu uradi sam. Ovo je fantastičan dizajn i vrlo udobna ležaljka ili „polu-sjedeljka“ kako bi cjepidlake rekle. Joko nam je, još prošlog ljeta, poslao priču o pravljenju ligeštula za djecu a ovo je neka dopunjena verzija kod koje se platno lakše skida/stavlja radi pranja ili zamjene a i sama izrada je robusnija jer su namjenjeni teškim kategorijama. Ideju za ovu nadogradnju kao i polazne mjere u inčima sam pronašao na sajtu Ane White kojeg preporučujem.

Fiokar od pločastog materijala.

Šta Crnogorac prvo radi kada ujutru ustane iz kreveta? Skida ordenje sa pidžame! U ovom slučaju se radi o uspomeni na jednog dobrog čovjeka i baš mi je bilo zadovoljstvo praviti ovu vitrinu. Sam dizajn je prilično rastegljiv jer se može upotrijebiti za razne kolekcije i uspomene koje želimo sačuvati od zuba vremena.

Kutija za igračke sa sve gusarskim ručkama i amortizerima da čuvaju prstiće. Ustvari, uopšte nije bilo komplikovano.

Ovo je jedan totalno ekstavagantan dodatak radionici. Uvjek mi se nekako dopadalo kako u onim Američkim časopisima radionice izgledaju skockano. Iako kapiram da je to uglavnom poziranje i da nemože bez prašine, piljevine i fleka opet mi se sviđa ideja da radionica ima neke fine detalje i da izgleda bar koliko-toliko uredno. Na kraju krajeva ljepše je provoditi vrijeme u takvoj sredini nego nekoj koja liči na Hirošimu – misli se na verziju iz 1945.

Baun je, u originalu, drvena škrinja koja je nekad korištena kao kufer za putovanja, babe su donosile prćiju (miraz) u njima, stajale su u sobama i u njima držale “aljine za neđelju” i “dokumenta”. Ovo je modifikovana verzija tako neke drvene škrinje. U našem slučaju služiće da u nju stavljamo drva za potpalu a i da se može posjedjeti pokraj vatre kada zima stisne.

Kuhinja za hobi majstore. Vjerovali ili ne.

Škanj – milozvučna Crnogorska riječ sa samo jednim samoglasnikom. Idealna za pisanje poezije. Još neki nazivi su „hoklica“ ili „šamlica“ zavisno od geografske pozicije. Neke jednostavne verzije ove korisne stoličice se mogu uraditi i samo sa ručnim alatom. Ovo je nešto složenija verzija kod koje sam koristio moderne tehnologije i baš mi je bilo uživanje praviti je. Izuzetno je čvrsta (testirana na 120 kg žive vage) a baš dobro izgleda.

Ova dva elementa su djelovi jednostavne kuhinje koja polako nastaje u vikendici. Fiokar iz jednog od prethodnih postova je takođe dio iste kuhinje. Kako cijeli proces ide mic po mic tako će biti i objavljivan. Valjda jednog dana i dođemo do kraja.