Svjetlarnik je, ustvari, jedan veliki ram sa staklom unutar njega. Staklo je obično mutno tako da dopusti svjetlost a opet sačuva privatnost. Ovo je prilično jednostavan projekat a uz to i jeftin pa stvarno nema potrebe bacati novac za one aluminijumske ili PVC varijante.
Bukove letve 2×4 cm spremne za akciju. Na jednom stovatištu sam našao daske parene bukve 5 cm široke i po nekih 2 m dugačke. Onda sam te daske odnio kod jednog profi stolara i on mi ih je izravnao i usitnio na ove letve. Tako sam dobio gomilu materijala za prilično male pare naročito u poređenju sa gotovim pločama od smreke koje najčešće kupujem za projekte.
Letve sam lijepio po dvije i to odmah sa prepustom (samo ih pomjerite jednu u odnosu na drugu za debljinu letve). Ovako sam dobio lamelirano drvo koje je čvršća varijanta nego da je gredica izjedna i pogodan oblik za spajanje preklopom pod 90 stepeni.
Ljepilo i gomila stega.
Kada su pojedinačne letve uhvatile ulijepio sam ih u okvir. Zbog onih prepusta ovo je baš bilo jednostavno.
Okviru sam odlučio da dam dodatno ojačanje pomoću šarafa. Prvo sam planirao da to uradim samo na preklopima a onda mi je palo na pamet da to uradim skroz po obimu. Neće da škodi.
Jednostavan šablon kako bi rupe bile po sredini.
Vrhove rupa sam naknadno proširio sa borerom 8 mm kako bih ih mogao maskirati tiplima.
Okvir ušarafljen i tipli ukucani odozgo.
Kada je ljepilo uhvatilo tiple sam poravnao sa okvirom.
Sada su na red došle lajsne između kojih će stajati staklo. One spoljne su fiksne a unutrašnje se moraju skidati kako bi se, u slučaju loma, staklo dalo zamjeniti. Prvo sam izrezao fiksne i to samo četvrtasto.
Njih sam keksovao za okvir…
… i ulijepio sa gomilom stega.
Kada je ljepilo uhvatilo spoljnu stranu sam detaljno išmirglao i poravnao sve neravnine i prepuste.
Sada je na red došlo profilisanje ivica. Ovo je jednostavno pravilo za korištenje glodalice (frezera). Ako palac desne ruke usmjerimo ka drvetu kažiprst nam pokazuje u kom smjeru da guramo frezer. Čitaoci iz Crne Gore će ga lako povezati sa pozdravom nekadašnjeg Liberalnog Saveza. Ja ga i zovem LSCG pravilo.
Spoljne ivice profilisane.
Unutrašnje lajsne (koje se moraju skidati) sam prvo profilisao …
… pa tek onda izrezao na potrebnu širinu. Ovako je bezbjednije za prste koji su u posebnoj opasnosti kada se barata sa tankim letvicama.
Gerovanje.
Montaža unutrašnjih lajsni. Kako je staklo debljine 4 mm i kako stavljam silikon sa njegove obje strane to sam rastojanje između unutrašnjih i spoljnih lajsni napravio na 5 mm. Neki komad špera debljine 5 mm i ekserčići. Kasnije mi je jedan stolar rekao da on ove lajsne obično i sa gornje strane smanji za nekih milimetar-dva tj i ne pokušava da ih poravna sa ivicom okvira. Ispadne da je to dio profila pa nemora da se šmirgla i poravnava. Praktično.
Za potrebe farbanja sam odozdo zašarafio dvije stope od otpadnih letvi a sa gornje strane sam zašarafio jednu kako bih lako mogao prenositi cijelu skalameriju. Prije finalne montaže ću ove segmente koji ostanu neofarbani ispod letvi zaštiti osnovnom bojom.
Kako je bilo lijepo vrijeme okvir sam farbao napolju. Prvo jedna ruka osnovne boje pa onda jedna ruka laka uz pomoć kompresora. Ispalo je totalno profi.
Kada se boja osušila skinuo sam one pokretne lajsne, nanio silikon i ubacio staklo.
Onda sam opet nanio silikon i ukucao pokretne lajsne. Ekserčiće nikako nemojte do kraja ukucavati nego ostavite da vire tek toliko da se kasnije mogu izvaditi.
Onda sam uz pomoć tanke četkice ofarbao i vrhove eksera.
Pošto se prostor u koji svjetlarnik ide tek malteriše obmotao sam ga folijom da ne završi isprskan malterom prije montaže.