Komplikovana polica. Ovo je dobar primjer uklapanja police u prostor koji je već prilično opterećen nekom geometrijom i raznim priključcima. Naizgled se čini kao jednostavno rezanje daske a ustvari je … komplikovano rezanje daske 🙂 Međutim, komad kartona i malo strpljenja rješavaju stvar.
Iza veš-mašine postojala je rupa u koju su upadali peškiri i sl. a sam prostor iznad rupe se dao iskoristiti kao dodatna površina za odlaganje.
Prepreke: utičnica za struju, slavina, zakošenost jednog ćoška i, na kraju, različite širine na početku i prije kosine tj sužavanje bočnih zidova.
Prvo sam što preciznije premjerio uzduž i poprijeko i snimio ugao kosine uz pomoć rastegljive vinkle.
Te mjere i ugao sam prenio na komad kartona i ocrtao konturu.
Karton izrezan „ugrubo“ i onda na licu mjesta dorađivan uz pomoć makaza. Kada je sve leglo kako treba došao je red i na ploču.
Kontura sa kartona prenesena i ploča izrezana ubodnom testerom. Na stovarištu pločastih materijala našao sam ovu neku vodootpornu šperploču koja lijepo izgleda. Prilično je skupa ali meni je trebao samo mali komad.
Pošto sam namjeravao da se polica što preciznije uklopi u prostor to je, i pored kartona, ploča ipak malo zapinjala ali za te sitne korekcije blanja je zakon. Ako vam ne smetaju sitni luftovi ili ako radite sa ivericom onda jednostavno širinu kartona treba smanjiti za nekih 5 mm i tako preskočiti blanjanje.
Za čelo police sam izrezao neku bukovu letvu i napravio joj žlijeb malo veći od debljine ploče. Naravno ovdje se može jednostavno kantovati ko ne želi da postoji ograda.
Ograda zalijepljenja. Može da se lakira.
Od bukovih okrajaka izrezao sam stope za policu i pripremio dugačke šarafe.
Pazi đe bušiš! Ovi prostori su zatrpani kablovima i cijevima koje idu ispod pločica tako da definitivno treba izbjegavati vertikale i horizontale koje vode od slavine, utičnice, bojlera i sl.
Ostalo je još da se polica nasloni na nosače i to je to.