Ovo je projekat kojeg već neko vrijeme želim da uradim. Urađen je u garaža radionici a sama konstrukcija je lamelirano drvo jer sam tako zaobišao nedostatak nekih specijalnih mašina odnosno noževa a uz to je i vrlo čvrsta. Klizna (šiber) vrata ne dihtuju kao klasična ali bitno štede prostor i nekako su kul (barem meni).
Morao sam da kupim na stovarištu daske “colarice” (2,5 cm) i “petice” jer one obrađene koje obično koristim idu do 2 m dužine a meni je trebalo duže. Daske su bile dobro osušene mada ja i nisam stručnjak da to odredim nego više vjerujem prodavcu. To što su bile neobrađene mi jeste bio doadatan dosadan i prašnjav posao jer profi stolari, u ovo doba godine, nemaju vremena da prihvate „posliće“ obrade sirovih dasaka a ja nemam diht mašinu.
Daske sam prvo ubodnom testerom izrezao po dužini i to nešto duže nego što je stvarno bilo potrebno.
A onda i po širini na mjeru.
Onda sam cirkularom izrezao „površinske slojeve“ tj imitirao diht mašinu. Ovo je nezgodan zahvat tj mora se biti jako oprezan i koristiti zaštita i one palice za guranje a, uz to, je i jako prašnjav i izuzetno nekreativan. Mnogo je bolje platiti ovaj dio posla.
Kada sam završio sa daskama izrezao sam i komad(e) špera od 8 mm na mjeru. Ovaj šper čini jezgro i bitno doprinosi čvrstini vrata. Lamelirane konstrukcije su dobra fora.
Materijal KONAČNO spreman. Ovo je bio rudarski dio posla.
Izradu samog krila počeo sam rezanjem daski po dužini na njihovu konačnu mjeru. Da ga ponovo pravim radio bih na mjeru dužu za po neki cm sa svih strana (uključujući i šper) i tek ulijepljeno krilo izrezao na konačnu mjeru. Brže se završava jer su mi se ovako pojavile razne neravnine i usjeci koje je trebalo kitovati/šmirglati što je trošilo vrijeme.
Prvi okvir izrezan na mjeru, keksovan i ulijepljen.
Kada je okvir stegao njegovu donju polovinu dobro sam namazao ljepilom i …
preko ljepila ušarafio šperploču. Važno: Šperploča je od donje ivice rama kraća za nekih 1cm jer nam je taj žlijeb potreban za vođicu (o tome više riječi kasnije) a od srednje ivice je kraća za 1 cm jer nam tu dolazi staklo. Dakle, šper je kraći za 2 cm od ivica.
Po obodu, oko stakla, su ulijepljeni i ušarafljeni komadi špera takođe uvučeni za po 1 cm kako bi se formirao žlijeb za staklo. Kod lameliranja linije spajanja različitih slojeva treba da se mimoilaze jer je tako konstrukcija mnogo čvršća. Ovdje se šperovi naslanjaju jedan na drugi po horizontalnoj liniji a daske ispod su naslonjene po vertikalnoj. Daske iznad će ići opet po vertikalnoj.
Ovako nekako će krilo da izgleda.
Sada su na red došle gornje letve (koje se naslanjaju jedna na drugu vertiklano). U njima je isto trebalo izrezati žlijeb za staklo. Žlijeb označen kuda treba da da se izreže.
Prvo sam ručnom testerom izrezao dva poprečna reza na nekih par cm rastojanja.
Ovaj mali komad sam iskucao napolje uz pomoć dlijeta.
I tako napravio prostor da „raspalim“ ubodnom po ostatku žlijeba.
Žlijeb izrezan
Lijepljenje gornjih daski. Ovdje su morale stege a ne šarafi jer se vidi.
Lamelirana kostrukcija krila gotova. I žlijeb za vođicu formiran na dnu.
Finalno šmirglanje i obaranje ivica.
Akril bijela boja i valjčić od sunđera.
Lajsne sam kupio gotove jer mi je piljevine već bilo preko glave u ovom projektu. Dao sam im dvije ruke nitro bezbojnog laka, izrezao na mjeru i na stonoj bušilici pripremio rupe za eksere pomoću kojih ću ih pričvrstiti. Onda sam staklo i njih odložio sa strane pošto je njihova montaža baš poslednji korak kojeg ću uraditi kada vrata već budu montirana. I tako – krilo završeno.
Sledeći na red je došao okvir, kasa ili štok kako ga već zovu na raznim mjestima. Uske letve keksovane …
i uljijepljene sa gomilom stega.
Opet šmirglanje.
I naravno – Džej.
Rezanje okvira na konačnu mjeru i njegovo spajanje sam odradio na samoj poziciji. Gornja prečka je za vertikale spojena pomoću dugačkih šarafa. Okvir spreman za montažu.
Tajna uspješnih montaža leži u gomili klinova odnosno kajli. Koriste se još od gradnje piramida i nema im premca. Kutija(e) sa klinovima valja da je uvjek pri ruci. Možete ih napraviti kada ste dokoni ili jednostavno kupiti kako god vam više odgovara.
Okvir namješten na poziciju, fiksiran uz pomoć klinova i na raznim visinama ukucane pomoćne letve koje će pomoći da se održi pravilno rastojanje između lijeve i desne strane.
E ovoga već nije bilo prilikom gradnje piramida. Pur-pjena i (obavezno) rukavice jer je skidanje pjene sa ruku baš mukotrpno.
Pjena naprskana, ostavljeno joj vremena da stegne i onda viškovi izrezani skalpelom. Cjevčica pjene je nekih 5 mm u prečniku i kod dimenzionisanja okvira dobro ga je suziti sa svake strane za po 5 mm jer ćemo tako moći fino da priđemo kada nanosimo pjenu.
Lajsne (kupljene) koje idu oko okvira takođe ofarbane i izrezane na mjeru.
Sada je na red došao mehanizam za klizanje. Tip se zove „Laguna standard“ nosivosti 100 kg i na web sajtu proizvođača sam našao detaljno uputstvo za montažu. Elementi se vide na slici i važno je napomenuti da sam ih morao kupiti iz tri dijela tj: šina, nosači i sami klizači (i vođice). Tj dva paketića i šina su prosuti ovdje po stolu. Detaljan opis slijedi.
Na krilo se odozgo ušarafe ove zakačke. Ja sam ih okrenuo da ovaj otvor ide ka zidu mada nisam 100% siguran da li je to pravilno. Uglavnom za sada radi bez problema. Preporuka je da se zakačke uvuču min 2 cm od bočnih ivica.
Šinu sam izrezao na duplu širinu krila + nekih 10-ak cm dodatnog „lufta“ za svaki slučaj mada i nije bilo neke potrebe.
Nosači se na šinu samo navuku. Na vrhu imaju jezičak sa rupom za šarafljenje na zid. Rastojanje sam im stavio na nekih 40 cm a slagao sam ih počevši 15-ak cm od ivice šine.
Kolica se jednostavno ubace unutar šine.
U uputstvu stoji da krilo treba biti odignuto od dna za 12 mm. Ja sam izrezao neku letvu te debljine i na nju naslonio krilo prilikom određivanja visine šine. Onda sam šinu sa sve kolicima i nosačima natakao na krilo i ocrtao visinu (ovdje mi je bila potrebna pomoć).
Prilikom prve montaže šine ispostavilo se da su lajsne koje idu oko okvira predebele i da šinu moram malo odvojiti od zida. Izrezao sam jednu letvu na potrebnu širinu i na nju prenio rupe koje su već bile izbušene u zidu.
Šinu sa sve letvom sam u zid pričvrstio dugačkim šarafima prečnika 8 mm (ostali od blokade za veš mašinu – volim ove reciklaže).
Šina montirana sa letvom kao odstojnikom i vrata nakačena. Na dnu kolica ima dvije matice između kojih se umetnu vrata i onda se viljuškastim ključevima pritegnu. Ovdje bi valjano napraviti neku masku jer šina baš i ne igleda reprezentativno ali otom-potom.
Sada je na red došla montaža vođice. Ona se šarafi na pod i dolazi unutar žlijeba kojeg smo ostavili na dnu vrata. Važno je da vrata moraju biti stalno nataknuta na vođicu a da bi to postigli treba ih prvo otklizati u krajnji položaj kako će stajati otvorena (uzeti ručku u obzir) i zacrtati liniju …
onda ih zatvoriti i zacrtati drugu liniju. Tako smo odredili dio iznad kojeg će vrata uvjek stajati.
Onda sam uzeo libelu, pomoću nje podesio vrata u vertikalu i negdje između zacrtanih linija obilježio gdje dolazi žlijeb.
Vođica ušarafljena.
Sada vrata navedemo na vođicu i kako nebi više izlazila iz onog intervala kojeg smo zacrtali potrebno im je postaviti graničnike. Oni imaju ove neke hvataljke za kolica koji pomažu da se vrata zaglave u krajnjim pložajima i dva šarafa. Desni služi da se podesi kolikom snagom će hvataljke da drže kolica a lijevi da se graničnik fiksira na poziciju.
Graničnik montiran na poziciju.
Ručke ušarafljene sa obje strane.
Staklo umetnuto u žlijeb (malo silikona između), lasjne zakucane i to je to. Klizi Miško!
Irena
Vrata su super. Koliko je dubok žljeb na dnu vrata? Čime ste ga napravili!
ZenMan
Hvala. Zlijeb, u ovom slucaju, nije urezivan nego je samo sperploca skracena prije lijepljenja (slika 19) a inace bi ga uradio frezerom. Dubinu odredjuje onaj elemant koji ide u pod (slika 45). Pozdrav.