Moj novi telefon došao je nafilovan eko-frendli porukama počevši od toga da isključim punjač iz struje kada završim sa punjenjem istog do igrice o očuvanju planete sa porukom „Recycle, Reuse, Reduce“ iliti po naški: recikliraj, ponovo upotrijebi, smanji. Nekako mi se ovo „recycle, reuse, reduce“ stalno vrtilo kroz glavu dok sam radio na ovim škurama. U svakom slučaju sam im produžio rok trajanja za još koju godinu.
Slika 1: Radikalan slučaj starih škura koje su godinama stajale izložene vremenskim nepogodama. Na mjestima gdje je stara farba već otpala drvo je postalo one sive boje na koju se farba više ne hvata. Prvo sam ih dobro oprao pumpom visokog pritiska. Pumpa je super jer ne samo da skida prljavštinu nego i čitave slojeve stare farbe koja loše drži kao i sva mjesta gdje je drvo trošno. Ako nemate pumpu možda možete zamoliti u nekoj auto preionici da vam ih „omlate“ jer ovaj pristup baš štedi vrijeme.
Slika 2: Da bi stvar bila gora ispostavilo se da je drvo u jednom ćošku poptuno trulo.
Slika 3: Prvo treba srediti baš taj ćošak. Vinklom sam odredio dio koji treba zamjeniti.
Slika 4: Mjeru sam prenio na stoni cirkular i odradio uzdužni rez. A nakon toga i poprečni rez samo ovaj put sa ručnom testerom.
Slika 5: Dio sa trulim drvetom potpuno odstranjen. Kao što se vidi na slici ostatak puca od zdravlja (i veselja).
Slika 6: Dok je cirkular još podešen na širinu sa kojom smo radili uzdužni rez dobro je kroz njega provući i umetak jer tako dobijamo tačnu mjeru. Meni se pogodilo da se umetak po visini tačno poklapao sa debljinom škura tako da to nisam morao da dodatno režem.
Slika 7: Izbušio sam rupu za tipl Ø8 i pomoću onog čepa sa špicem prenio tačno mjesto gdje treba bušiti na umetku.
Slika 8: Uz to sam dodao i jedno poprečno ojačanje tiplom. Kasnije sam ukapirao da na škure svakako još dolazi onaj „L“ okov koji drži ćoškove tako da za ovim osiguranjem tiplima i nije bilo neke potrebe ali …
Slika 9: Umetak ulijepljen i stegnut.
Slika 10: Nakon lijepljenja umetak sam prvo poravnao sa spoljnom ivicom a zatim i izrezao žlijeb na unutrašnjoj strani.
Slika 11: Sa spoljne strane sam turpijom oborio ivicu kako bi se poklapala sa ostatkom.Sada kad više nema trulih djelova može da se struže i farba.
Slika 12: Pošto je drvo uhvatila ona siva boja taj se sloj morao poptuno odstraniti tj mora se doći do zdravog drveta kako bi farba „uhvatila“. Ovo zahtjeva šmirglanje prilične količine drveta što bi klasičnim pristupom uz pomoć šmirgl papira ili stakla trajalo beskonačno dugo.Još ranije sam u prodavnicama vidio brusne ploče sa listićima šmirgl-papira na njima koji se stavljaju na brusilicu. Ovo je bila idealna prilika da ih isprobam.
Slika 13: Razlog što ih ranije nisam koristio je jer su mi se činile previše grubim. I jesu grube. Vrlo lako naprave kanal u drvetu. Međutim, po neki kanal tu i tamo je u ovom slučaju bio mala žrtva u poređenju sa uštedom u vremenu. Ploča je u trenu skidala čitave slojeve sivog drveta i škure su bile išmirglane dok kažeš „keks“ (i to ponoviš nekih 82 puta). Kao što se na slici vidi u same uglove brusna ploča nije dospijevala pa bi to moralo ručno da se dorađuje. Mene je to bilo muka da radim pa sam ih ostavio takve. Srećom tamo nije bilo sivog drveta pa je farba hvatala.
Slika 14: Konačan rezultat. Po par slojeva temeljne boje i završnog laka i recycle, reuse, reduce misija uspješno izvedena nad starim škurama. Stvarno mogu još koji godinu.
Slični tekstovi: Popravka škura