Police, bilo za knjige bilo za druge potrebe, su čest dio enterijera. Ovo znači – ako imate uradi sam pristup prije ili kasnije vam neginu neke police. Kada se radi o knjigama police prije svega trebaju da imaju dobru nosivost jer su knjige prilično teške. Ako, pored velike nosivosti, sama konstrukcija pritom ne izgleda glomazno već „lagano“ onda je to, po meni, pun pogodak.

Slika 1: Početak. Iako na prvi pogled ne izgleda tako utrošak materijala je priličan. Čak i kod lagane konstrukcije. Ima dosta i da se farba. Police su dugoprugaška disciplina.

Slika 2: Vertikalni nosači. Za vertikale sam odlučio da lameliram drvo. Pošto su ploče 1,8 cm debele to mi je nekako bilo logično da nosače napravim u dimenziji 3,6×3,6cm. Obično kada ploču odmah izrežem na uske komade oni počnu da se krive. Zato sam prvo izrezao dva šira komada, njih lamelirao i tek onda usitnio na konačnu mjeru. Dakle, dosta ljepila i razmaži starom četkicom za zube.

Slika 3: Lameliranje nosača sa gomilom stega. Slika 4: Kako ivice prilikom lijepljenja uvjek malo „pobjegnu“ to jednu od njih prvo treba poravnati da bi imali precizno nalijeganje na graničnik cirkulara. Sa oštrom blanjom i dobrim pomoćnikom ovaj korak se brzo odrađuje. Slika 5: Sada tek na konačnu širinu (3,6 cm) i tako zaobilazimo problem krivljenja tankih letvi. Slika 6: Sledeći korak je bio izrada 14(!) konzolnih nosača koji će podupirati naših 7 polica. Kada god dođemo u poziciju da radimo veliki broj istih komada šabloni su majka. Prvi korak: stop-blok i rezanje na konačnu dužinu. Slika 7: Opet stop-blok i obaranje ivice pod 45 stepeni. Slika 8: Zaobljavanje Slika 9: Keksovanje Slika 10: I tako 14 puta! Stvarno jesu dugoprugaška disciplina. Slika 11: Dobro ih je i ofarbati u ovoj fazi. Naravno ne stranu koja se lijepi. Slika 12: Posle sveg ovog posla sa konzolama podrubljivanje ivica samih polica je bilo čisto rekreativno. Slika 13: Bočne stranice. Generalno bočne stranice baš i ne doprinose izgledu. Čak naprotiv. Međutim, vrlo su praktične jer sprječavaju knjige da padaju. Postoje u Ikei neke žice koje se samo nataknu na police ali ja sam imao samo dvije takve a trebalo je14. Kako mi krivljenje žica nije jača strana morale su daske da ih zamjene. Znači, opet šabloni i „guslanje“. Prvo po širini. Slika 14: A onda i po dužini. Stop-blok obezbleđuje da su svi bokovi jednaki i štedi vrijeme. Ovaj korak može i ger cirkularom ili ručno (ko voli ili mora) ali kako je meni „stoni“ cirkular bio pri ruci ovako mi je bilo najjednostavnije. Slika 15: Maskiranje. Prilikom izrade bokova palo mi je na pamet da njima ujedno i maskiram čela polica. Pošto je boja bijela a na čelima daske često nejednako upijaju farbu htio sam da izbjegnem potencijalno šarenilo uz to sam prepust izgleda „majstorskije“ a i veća je površina za lijepljenje. Dakle, tri muve jednim udarcem. Malo strpljenja za podešavanje širine i visine, proba sa otpadnom daščicom i može serijska proizvodnja. Slika 16: Prepust odrađen. Slika 17: Još da se malo „podrubi“ i gotovo. Ovdje sam se u poslednjem trenutku sjetio da imam 7 lijevih i 7 desnih tj da ih nesmijem sve isto podrubiti. Zamalo da moram 7 komada ponovo da radim. Mrzim ove „časkom“ korake jer redovno nešto zeznem u njima. Slika 18: I tako, 14 kom po 7 sa svake strane. Isto ću ih ofarbati prije lijepljenja. Slika 19: Sledeći korak je bio izrada žljebova u samim policama. Molerskom trakom sam ih ulijepio u dva „paketa“ kako bi išlo i brže i tačnije. Slika 20: Uz pomoć stop-bloka sam odredio granice a matreijal između sam jednostavno skinuo klizajući sve to naprijed nazad po cirkularu. Ovaj dodatak koji klizi je stvarno super. Slika 21: Neke okrajke koji su ostali posle klizanja sam poravnao dlijetom i žljebovi gotovi. Napomena: same žljebove sam odradio malo šire nago što je tačna mjera zehtjevala jer ti luftovi pomažu da se kompenzuju sitne nepreciznosti prilikom finalne montaže. Slika 22: Montaža konzola. Rastojanje između polica je 27 cm a sa donje i gornje starne sam ostavio po dodatnih 6 cm prepusta kako bi bilo mjesta da se vertikale ušarafe u zid. Vertikale sam uvezao molerskom trakom da se ne pomjeraju jedna u odnosu na drugu i pomoću vinkle postavio konzole na istu horizontalu. Dobro ih je numerisati radi tačnije montaže kasnije. Slika 23: Na mestu gdje će da se lijepi tj ispod konzola sam nalijepio molersku traku, ocrtao im konutre pa onda keksovao. Uz pomoć skalpela sam po konturama isjekao višak trake. Zašto traka uopšte – jer želim da ih ofarbam prije lijepljenja kako nebih upražnjavao gimnastiku oko konzola kasnije. Slika 24: Dodatni radovi na vertikalama. Prije lijepljenja konzola pripremio sam i rupe za šarafe kojima ću pričvrstiti vertikale za zid. Stavio sam po 4 šarafa Ø8 na svaku vertikalu.
Pored toga pripremio sam i rupe za šarafe kojima ću dodatno utvrditi same konzole nakon lijepljenja.
Spojevi spremni – može da se farba. Slika 25: Posle farbanja vertikala sa dijelova gdje će da se lijepi sam skinuo molersku traku i zalijepio konzole. Ljepilo za drvo oko keksova i montaž kit okolo. Slika 26: Vertikale spremne. Izgledaju kao leđa od ribe. Slika 27: Lijepljenje bokova. Ja sam imao ove dugačke stege. Ako ih nemate onda mogu dobro polužiti četvrtasti dodaci za lijepljenje sa dvije rupe i podrubljenom ivicom iz teksta o pregradi za ladicu. Pošto je ljepilo uhvatilo odozdo sam ukucao po par ekserčića kao osiguranje i premazao ih bojom kako se nebi vidjeli. Slika 28: Dna i ivice polica sam ofarbao prije lijepljenja bokova a gornje strane posle. Koristio sam dva sloja bijele akrilne farbe koja je odlična. Nema nikakvoga mirisa (kao nitro npr), brzo se suši, daje mat izgled, razblažuje se vodom (otpišite troškove za razređivač). Baš je super! Posle prvog sloja farbe sam prešmirglao sa granulacijom 240 pa onda nanio drugi sloj. Slika 29: Montaža. Verikale sam, pod vinklom, stegama pričvrstio za sto i poslagao police kako će stajati. Dobro je što imam ovaj stari sto koji može da se razvlači pa je sve stalo odjednom. Slika 30: Spremne za šarafljenje. Sada sam tek prvi put i bio prilici da vidim kako će sve to ustvari i da izgleda. Boga mi su povelike. Slika 31: Konturu konzola sam olovkom ocrtao sa donje strane i onda izbušio po dvije rupe za šarafe koji će držati policu. Uz pomoć neke letvice i par eksera sam napravio šablon (vidi se na slici) koji mi pomaže da sve rupe izbušim na istim rastojanjima. Slika 32: Po dva šarafa i neće da mrda. Kasnije sam ih i ofarbao. Slika 33: Poravnavanje. Prve dvije police sam poravnao u odnosu na sto a onda tu liniju na ostale prenosio uz pomoć jedne letve. Oni luftovi koje sam napravio pri rezanju žljebova (slika 21) sada su super odradili posao kompenzujući male nepravilnosti. Ovdje je važno i sve to „odokativno“ provjeriti prije šarafljenja – za svaki slučaj. Slika 34: Police pričvršćene za verikale. Konačno mogu i na zid. Slika 35: Pri izboru šarafa i tiplova za zid treba uzeti velike. Vjerovali ili ne ali sva težina police i knjiga na njoj se ustvari prenosi na poprečne presjeke ovih 8 šarafa! Ja sam uzeo šarafe prečnika 8 mm i dužine 10 cm a za tiplove sam izabrao samogužvajuće prečnika 10 mm i malo duže nego što šaraf ulazi u zid. Važno je staviti i široku šajbu ispod glave šarafa kako bi spriječili deformaciju drveta oko glave. Slika 36: I tako – bio jedan neprimjetan prostor iza balkonskih vrata … Slika 37: A vidi ga sad! Nebi ga ni Japanci bolje upakovali. Slika 38: Čak je i koristan