Kutijasti ram je vrlo elegantan način i da istaknemo i da sačuvamo neke uspomene. Priča u nastavku se bavi izradom jednog ovakvog rama.

Slika 1 Prvo malo istorije. Kada je 1941 fašistička Italija okupirala Crnu Goru revnosno su se bacili na asimilaciju iste po principu „to ti je završeno“. Pored ostalih novotarija odlučili su i da promjene tablice na autima odnosno motorima. Međutim kako se tvrd orah (opet) ispostavio voćkom čudnovatom ove tablice nikada nisu zaživjele već su ostale da decenijama leže u nekom podrumu. Sada imaju neku kolekcionarsku vrijednost. Ova konkretno bila je namjenjena za Kotor.

Slika 2 I da nebi bilo komentara tipa “A gde je tu pečat?” evo i fašističkog pečata na njoj. Kako ja baš i nisam kolekcionar to meni ovo više služi kao podsjetnik da nikada ne štampam tablice prije nego što i definitivno ne okupiram neku teritoriju.

Slika 3 Nazad na majstorisanje. Jasenova gredica spremna. Dimenzije tačnih 59×48 mm.

Slika 4 Ovo je poprečni presjek kutijastog rama (lice je okrenuto ka gore). Gornji „zarez“ valja da je malo dublji jer na njega naliježe staklo dok donji „zerez“ prihvata leđa rama (šperploča) i treba da je dubok tek toliko da možemo bezbjedno ušarafiti šperploču tj bez opasnosti da šarafi probiju uz ivicu i izvire unutar rama.

Slika 5 A ovo su precizne mjere tj nacrtao sam ga baš „u sitna crevca“ prije ngo sam krenuo sa izradom. Dakle dubina zareza za staklo je 20 mm a onoga za šperloču 10 mm. Staklo počinje na 15 mm od lica rama a šperploča je debljine 10 mm.

Slika 6 Još jedna stvar koju preporučujem – isplanirati rezove na cirkularu tj redosljed rezova. Ako ovo ne uradimo pažljivo možemo doći u situaciju da nam profil postane nestabilan dok ga guramo kroz cirkular što je i opasno a i neprecizno. Da ne pominjem kako se desi da pobrkam lice i naličje pa sve ispadne naopačke. Dakle planski pristup baš štedi vrijeme i (pogotovu) živce.

Slika 7 I tako posle sve ove „filozofije“ profil konačno i izrezan.

Slika 8 Sada sam izvadio moj klizač za ramove

Slika 9 … sa sve podsjetnikom (bolna iskustva). Upotrebu ovog klizača sam ranije opisao a ovdje ću ga samo još jednom preporučiti. Baš radi posao kako treba.

Slika 10 Stranice rama izrezane na mjeru i numerisane redosljedom kako su rezane.

Slika 11 Rezovi legli iz prve tj i bez stezanja već dobro naliježu. Ova trakasta stega za ramove je odlično pomagalo. Nije nužna ali baš olakšava posao.

Slika 12 Dok je ljepilo „hvatalo“ pripremio sam šperploču za leđa i izbušio rupe gdje će se ram kačiti.

Slika 13 Šmirglanje, dvije ruke bezbojnog laka. Leđa sam ofarbao crnom bojom radi kontrasta.

Slika 14 Spremno za montažu. Napomena – one crne „tačkice“ koje se vide na vrhu rama su komadi(ći) šperploče sa rupama po sredini koje sam napravio kako bih fiksirao staklo. Staklo se može i silikonom fiksirati ali ja nisam imao silikon pa je pristup „snađi se“ morao da se primjeni.

Slika 15 Pozicioniranje tablice prije nego je zašarafim za leđa.

Slika 16 Fiksiranje stakla. Ovdje treba biti pažljiv tj. sa jedne strane valja ostaviti malo „lufta“ (ako se previše pritisne staklo pukne) dok sa druge strane „luft“ ne treba da je prevelik kako staklo nebi „zvonilo“ kada npr kamion prođe ulicom. Dva puta presavijen list papira se umetne između stakla i ove pločice i onda se ista zašarafi u ram. To je luft taman koliko treba.

Slika 17 Komad lima tj „ispeglani“ ugaonik kao zakačka i leđa ušarafljena u ram.

Slika 18 I to je to kutijasti ram gotov. Ništa nas ne sprječava da pravimo i više komada kad već palimo mašine.

Slika 19 Evo ga i na poziciji. Dodatno da zašareni zid od radionice.