Novembar 2012 – Moj novi cirkular nisam mogao držati stalno na stolu jer mi taj prostor treba i za druge stvari a malo je „potežak“ da se cimam sa njim gore-dolje već po potrebi. Sa druge strane ostaje ona moja simpatija prema skockanim radionicama iz Američkih časopisa. Ovo je bio jedan dugoprugaški projekat a ujedno i reciklažni jer sam upotrijebio gomilu materijala koji se vremenom nataložio u radionici.
Sa prednje strane kabineta su tri police koje su montirane na klizače i mogu se skroz izvući napolje. Na njih je stalo dosta mašina koje su tu, ujedno, i zaštićene od prašine kada nisu u upotrebi.
Sa zadnje strane su tri plitke police na koje je stala gomila šarafa, tiplova i sl.
Počeo sam sa nekom tablom koja čuči u radionici već dugo vremena i bila je prilično isflekana. Debljine je 2 cm. Spoljašnji slojevi su joj kao kod šperploče a unutra su letvice punog drveta. Nemam pojma kako se taj materijal zove.
Uz pomoć onog klizača za ručni cirkular od nje sam izrezao vrh i bokove.
Pri izradi ovog projekta bio sam se zapetljao sa farbanjem. Nešto sam kao krenuo da farbam segmente pa da ih onda uklopim u cjelinu, pa sam onda odustao od toga i morao da šmirglam pojedine djelove radi lijepljenja … Da ponovo radim farbao bih na kraju sve odjednom. Međutim, slika 5 – vrh i bokovi – prvo jedan sloj osnovne boje …
Kada se farba osušila, na vrh sam namjestio cirkular i flomasterom označio gdje treba izbušiti rupe da se postolje pričvrsti za kabinet. Zbog pristupa ovim šarafima bokove i čela sam morao uvući u odnosu na vrh i dno. Doduše sa tim prepustom ljepše izgleda i sam kabinet.
Vrh i bokove sam odlučio da spajam ljepilom i šarafima pomoću gredica sa unutrašnje strane. Isti princip kao kod izrade bauna. Tako je sledeća za reciklažu došla jedna (građevinska) greda 8×5 cm. Nije imala po sebi maltera a i drvo je provjereno suvo.
Nju sam prvo izrezao na dvije gredice 3,5×3,5 cm.
Radi lijepljenja ovih gradica morao sam prvo da šmirglam prethodno revnosno ofarbani minijum. Mrzim ovo kad se prekombinujem.
Dakle, gredice izrezane na mjeru, kroz njih unakrsno izbušene rupe za šarafe i onda zalijepljene za bokove i vrh. Na slici se nevidi dobro ali gredica je zalijepljena iz dva dijela tj ostavljen je razmak za ploču koja će razdvajati prednji i zadnji dio.
Ovu ploču sam izrezao od nekog komada iverice koji je ostao od starog plakara ili prekrajanja kuhinje ne sjećam se više. Ljepilo, gomila šarafa i ploča je dala potrebnu krutost na cimanje lijevo-desno, obezbjedila da sve bude u vinkli i dodatno poduprla vrh da se ne savija. Ona mu dođe kao kičma cijele konstrukcije.
Za dno sam izvukao neku tablu ariša debljine 2,5 cm i slojevito ofarbanu sandolinom. U originalu je trebalo da stoji napolju i da na njoj bude zalijepljena reklama za prodavnicu ali nikada nije dospjela dotle. Plastični materijali i printovane folije su zamijenili ovaj konzervativni pristup ali … meni će dobro poslužiti za postolje kabineta.
Tabla izrezana na mjeru, zaobljene joj ivice frezerom i sandolin izšmirglan sa gornje strane.
Onda sam zacrtao gdje dolaze bokovi i srednja ploča, izbušio rupe za šarafe, nanio ljepilo i …
… sve to prišarafio odozdo. Tako nekako će kabinet da izgleda.
Prije konačnog farbanja, sada sam već dobro promislio šta još sve treba da se lijepi. Da nebude opet šmirglanja. Onu tablu iverice sam zaštitio novinama jer mi je bilo glupo da je farbam.
Prvo sam na prednje ivice montirao rebra. Ona doprinose izgledu a daju i dodatnu krutost na savijanje samom vrhu.
Od okrajaka sa izrezao i na frezeru zaoblio dvije letve koje će doći po dnu bokova sa spoljašnje strane. One dodatno ukrućuju spoj bokovi-dno i, takođe, doprinose izgledu. Njih sam kasnije lakirao bezbojnim lakom a u ovom koraku sam trakom zaštitio mjesto gdje one dolaze.
Kada je sve bilo spremno (i provjereno) nanio sam finalni sloj minijuma pa onda dvije ruke akril bijele. Više i sa farbanjem …
Ovu šperploču od 6 mm koja je u prošlom životu bila dno starog kreveta sam već pominjao kod reparacije stolica a, evo, ostalo je dosta i za ovaj projekat. Od nje sam izrezao dna polica.
Pošto se ove police izvlače (tj one su nešto između fioka i polica) morao sam da im napravim neku vrstu ograde. Tako je na red za reciklažu došao i komad stare daske 5-ce.
Nju sam izrezao na neke lajsne 1,5 cm široke.
Uz pomoć ljepila i šarafa odozdo police napravljene. Kada je ljepilo uhvatilo izšmirglao sam im ivice a vrhove malo oborio na frezeru.
Kao i kod reparacije stolica odlučio sam da šperploču ojačam odozdo kako se nebi savijala. I baš od tog projekta sa stolicama su mi i ostale ove letvice izrezane od bukovog parketa. Ljepilo, poneki šaraf i šperploča dodatno ukrućena.
Valjda me je ono maltretiranje oko farbanja ploča iz prvog dijela ovog projekta natjeralo da sada sve što je za bezbojni lak prvo izrežem pa onda „đuture“ ofarbam tj sve odjednom. Takođe od starog kreveta sam imao ove dvije bukove gredice …
… od kojih sam izrezao lajsne koje će opšivati vrh i lajsne koje će opšivati bokove po njihovim vertikalama.
„Đuture“ lakiranje bezbojnim lakom.
Klizače sam opet uzeo one teleskopske sa kuglicama. Ovdje mi je trebala i dobra nosivost i mogućnost da se police što više izvlače. Pomoću one polugice sa strane sam ih rastavio na dva dijela tj onaj koji ide na policu i onaj koji ide na okvir.
Klizač od najdonje police sam, uz pomoć nekih otpadnih daski, pozicionirao i onda zašarafio za okvir.
Sa druge strane sam onaj rastavljeni dio zašarafio za policu i …
… ona je jednostavno utakao u dio klizača na okviru. Ovdje je najvažniji korak ustvari bio izrezati šperploču na pravilnu širinu. Ako to pogodimo onda ovo ostalo i nije neki problem.
Za drugu policu sam prvo odredio visinu na koju je treba montirati. Šlajferica, jedna otpadna daska ko dodatni „luft“ i zabilježi olovkom gdje to dolazi. Čini mi se da je rastojanje bilo 22,5 cm.
Kod ove druge police sam malo potrkatio šperploču tako da sam klizače koji idu na okvir morao malo da podebljem. Šajba M8, malo molerske trake i leglo je OK. Za montažu klizača na okvir sada sam koristio vinklu po istom principu kao kod ladice za escajg.
Druga polica utaknuta na klizače.
Pa onda i treća po istoj proceduri i na istom rastojanju. Dobro su ispale.
Lijepljenje donje lajsne.
A onda i čeonih.
Sada su na red došli i točkići. Kupio sam ove sa kočnicama i nosivosti po 70 kg.
Točkići montirani odozdo.
I evo ga kabinet na sopstvenim točkovima.
Cirkular fiksiran za gornju ploču kroz one rupe izbušene na (sada već davnoj) slici broj 7.
I onda vrh opšiven lajsnama od onih gredica sa starog kreveta.
Konačno sam stigao i do završne faze a to su vrata i one police pozadi. U ovom trenutku projekat je već bio počeo pomalo i da me smara. Dakle, poslednja reciklaža je obuhvatala vrata od starog ormara i neke otpadne letvice iz prethodnih projekata.
Letvice sam izrezao na 3 cm širine onda i ploču na potrebnu mjeru. Keksi, ljepilo i eto vrata.
Posle lijepljenja na red je došlo i šmirglanje i provjera kako sve to „leži“.
Vrata sam odlučio da zakačim pomoću klap šarki. Odozdo sam stavio neku podlošku da obezbjedi dovoljno lufta i onda linijama označio mjesta gdje montirati šarke.
Onda sam uz pomoć onog šablona za klap-šarke označio gdje pozicionirati rupe u krilima i izbušio ih sa borerom 35 mm.
Klap šarke montirane i pojavio se problem sa prolaskom klizača tj udarali su u vrata. Nije da nisam vidio ovo da dolazi ali nisam mogao procijeniti koliko će prostora biti potrebno klizačima. Olovkom sam označio segmente gdje klizači treba da prolaze.
I onda, uz pomoć frezera, urezao žljebove.
Sada imaju dovoljno prostora da kližu do mile volje.
Za police sam odlučio da iskoristim okrajke ostale od vrata, neke dvije stare lajsne i komad brodskog poda. Reciklaža je bila u punom zamahu kod ovog projekta.
Donju letvu sam keksovao i zalijepio samo oko keksa jer po ovoj farbi i nebi imalo nekog smisla nanositi ljepilo.
Ploče za police sam izrezao na potrebnu širinu a jednu sam morao i da spajam iz dva dijela. Prvo keks i ljepilo a onda sam sa donje strane ušarafio i metalnu spojku koju sam dobio pošto sam jedan „L“ ugaonik „ispeglao“ čekićem.
Lajsne izšmirglane, lakirane i pričvršćene za ploče.
Sledeća na red je došla montaža polica. Odlučio sam da napravim više rupa na po nekih 10 cm rastojanja kako bi se police mogle dizati/spuštati već po potrebi (vjerovatno nikad neće). Za to sam napravio jednostavan šablon prikazan na slici uz pomoć kojeg sam obezbjedio da rupe budu na istim rastiojanjima i u vertikali.
Rupe izbušene i nosači umetnuti (na lijevoj strani).
Onda sam uz pomoć libelice prikazane na slici prenio linije i na desnu stranu. Ova libelica je koštala nekih euro a vrlo je praktična. Po ovim linijama tj malo ispod njih (za poluprečnik borera) sam izbušio i drugi set rupa.
Police legle kako treba.
Da nebi ispadale prilikom cimanja naprijed-nazad osigurao sam ih sa po jednim ugaonikom. Sada mi je tek palo na pamet da sam ih mogao staviti sa donje strane.
Ostalo je još da montiram ručke i magnete sa unutrašnje strane i to je to. Kabinet skockan.
Ladice u akciji.
A ni police ne zaostaju.