Japanska lampa od bukovih okrajaka i bijelog pleksiglasa. Ustvari, ispostavio se mnogo komplikovanijim nego što se na prvi pogled činilo. Doduše, na par mjesta sam i sam sebi zakomplikovao život bespotrebnim detaljima ili ishitrenim zahvatima ali na kraju je lampa ispala sasvim OK i daje baš prijatno osvjetljenje.

Slika 1

Inicijalna ideja za pravljenje ove lampe krenula je od gomile okrajaka ostalih posle pravljenja ligeštula. Imao sam i neki bijeli pleksiglas koji je, takođe, kupio prašinu po radionici. Reciklažni projekti mi se uvjek čine majstorskijim jer od dobrog materijala se nekako i očekuje dobar rezultat ali kad od okrajaka izvučeš nešto onda … se baš osjećaš vještim. Uz to nema ni odgovornosti tj boli te uvo ako pokvariš.

Slika 2 Mislim da je glavna greška koju sam u ovom projektu napravio što lampu nisam prvo nacrtao. Nekako sam krenuo od poravanvanja okrajaka na istu mjeru pa ću (kao) usput dizajnirati već prema materijalu koji imam. Takv pristup mi redovno priredi barem jedno neprijatno iznenađenje i nikako da ga se okanem. SketchUp je jednostavan, materijal neće nikud iz radionice – samo je strpljenje u pitanju. Sledeći put definitivno crtam a sada – po četiri okrajka poravnata na iste mjere za horizontale i vertikale glavnih ramova.

Slika 3

Horizontale i vertikale sam odlučio da spojim preklopnim spojem pa sam ih prvo postavio u vinklu i označio gdje da režem žljebove.

Slika 4

Žljebove sam izrezao na svom starom cirkualru uz pomoć klizača kojeg imam za njega. List cirkulara je podešen tačno na polovinu (probao sam sa otpadnim letvicama dok nisam pogodio) a sa lijeve i desne strane su postavljeni stop blokovi koji su mi pomogli da svi žljebovi budu na istim rastojanjima i iste širine.

Slika 5

Ranije sam, kod preavljenja ovakvih žljebova, sav materijal uklanjao na cirkularu ali to se ispostavilo kao prilično gubljenje vremena jer je dovoljno napraviti „rezance“ i onda ih iskucati čekićem i (ako je potrebno) malo poravnati dlijetom. Em je manje piljevine em je brža izrada.

Slika 6

Žljebovi dovršeni uz pomoć čekića i dlijeta.

Slika 7

Horizontale spremne a …

Slika 8

…, po istom principu, odrađene i vertikale.

Slika 9

Lijepljenje glavnih okvira. Preklopni spojevi su prilično čvrsti a i izgledaju majstorski.

Slika 10

Ovo je još jedna fora pokupljena sa interneta. Radi se o nekoj gumenoj prostirci koja se prodaje za kupatila tj da ljudi ne kližu po njima. Međutim, pored kupatila, pokazalo se da ni elementi koje obrađujemo ne klize po stolu kada ih stavimo na ovu podlogu. Stvarno dobro funkcioniše tj uopšte ne trebaju stege ili pridržavanje jednom rukom dok radimo sa drugom i tome slično. Prostirka košta nekih 2-3 eura i vrijedi investiranja.

Slika 11

Spoljašnji ramovi ulijepljeni i izšmirglani. Ovako nekako će da izgleda.

Slika 12

Sledeći na red su došli bočni okviri. Letvice usitnjene i …

Slika 13

… okviri izrezani na mjeru i ulijepljeni.

Slika 14

Dok su bočni okviri „hvatali“ palo mi je na pamet da za srednju gredicu koja će biti unutra i nositi grlo od sijalice urežem žljebove u dnu glavnih okvira. Ovo će se ispostaviti višestruko lošom idejom i definitivno bi bilo bolje da sam ovu gredicu malo stanjio (da bude mjesta za pleksiglas) i jednostavno je tiplovao za okvire sa unutrašnje strane. Uzgred, prostirka za kupatilo je i ovdje dobro funkcionisala.

Slika 15

Prvo je loša ideja zato što će se ovaj spoj vidjeti (a nisam ga baš najpreciznije uradio) i drugo je loša ideja zato što pri dnu sada nema mjesta da prođe pleksiglas. Ne znam da li se sjećate antologijske rečenice iz crtanog: „Đole zašto si sam sebe udario u glavu?“ ali u ovoj fazi meni je baš sinula pred očima. Valjalo bi da sam koristio SketchUp.

Slika 16

Po sredini gredice sam izbušio rupu da se kabal dovede do klema na grlu i čekićem „ispeglao“ stopu od grla koja fabrički dolazi u nekom „L“ obliku.

Slika 17

Pošto su okviri bili ulijepljeni uzeo sam mjere za pleksiglas i nacrtao linije kuda treba rezati.

Slika 18

Pleksiglas sam rezao na tračnoj testeri mada bi i ubodnom bilo sasvim OK. Vjerovatno bi i ručna odradila posao.

Slika 19

Onda sam pleksiglas naslonio na okvire i uzeo konture unutrašnjih ivica.

Slika 20

Ove konture su mi pomogle da pripremim rupe za šarafe.

Slika 21

Sada je došla na red priprema za veliko lijepljenje. Prvo sam lampu okrenuo naopačke kako bi se poravnale gornje ivice. Na unutrašnje strane velikih ramova sam nalijepio molersku traku i ocrtao konture bočnih ramova kako već treba da stoje.

Slika 22

Uz pomoć ovih kontura sam izkeksovao velike i bočne okvire.

Slika 23

Sada je još ostalo pitanje kako da ubacim pleksiglas.

Slika 24

Ustvari jedino što se i moglo uraditi je da urežem žljebove negdje do pola ove srednje gredice.

Slika 25

Ovako nekako će doći.

Slika 26

Pri vrhu velikih okvira sam montirao magnete uz pomoć kojih će se kasnije fiksirati poklopac. Na kraju se ispostavilo da ti magneti i nisu bili toliko potrebni tj mogao sam da ih i ne stavljam.

Slika 27

Okvire sam onda lakirao (naravno ne djelove gdje ide ljepilo) i na tri okvira ušarafio pleksiglas. Ostala je kao glavolomka kako da ušarafim i četvrti pleksiglas posle lijepljenja jer je prostor skučen. Baš sam se zeznuo sa onim žljebovima sa slike 14.

Slika 28

Tri okvira ušarafljena a četvrti ostao da smišljam šta da radim.

Slika 29

Kablovi zakačeni za kleme i grlo od sijalice ušarafljeno prije lijepljenja jer posle nema baš previše prostora.

Slika 30

I konačno veliko lijepljenje.

Slika 31

U međuvremenu sam otišao do prodavnice alata i našao ovo neko fleksibilno crijevo tj sajlu pomoću kojeg se da šarafiti na teško pristupačnim mjestima. Koštalo je 2,80 eura sa sve setom nastavaka za šarafciger i malo sam bio sumnjičav po pitanju efikasnosti i naročito kvaliteta.

Slika 32

Međutim, ispostavilo se da radi sasvim dobro i da sam bez problema ušarafio i četvrti pleksiglas. Konačno kompenzovan i nepromišljen potez urezivanja onog žlijeba.

Slika 33

Sa donje strane sam kanalisao kabal uz pomoć onih vođica sa ekserima. Valja ga malo „izlomiti“ tako da, ako bi se zapelo nogom za kabal, ne izlete žice iz klema na grlu nego da se rađe obori sama lampa. Ove žice su pod naponom i nikako nebi bilo dobro da izlijeću. Čak ni teoretski.

Slika 34

Namontirani prekidač i utikač.

Slika 35

Stavljena sijalica i evo je u punom sjaju. Daje baš lijepo svjetlo.

Slika 36

Ostao je još krov da se napravi. Prvo sam letvice izrezao pod 45 stepeni (gerovao).

Slika 37

Onda sam im urezao žljebove za pleksiglas. Za krov je, ustvari, bila ista procedura kao da sam pravio ram za slike.

Slika 38

Krov sam uljijepio uz pomoć one trake za stezanje. Ova traka je baš super.

Slika 39

Kada je ljepilo uhvatilo izrezao sam i montirao pleksiglas.

Slika 40

Obaranje ivica.

Slika 41

I, kao finale, došla je na red montaža krova. Prvo sam sve oblijepio molerskom trakom, postavio krov kako već treba da stoji i markerom ocrtao konturu po traci. Onda sam povukao linije gdje dolaze magneti, vratio krov preko konture i iste linije prenio na krov. Ovako sam dobio gdje da ušarafim pločice od magneta. Međuti, još je postojala mogućnost da se krov rotira pa sam nešto morao smisliti i da to neutrališem.

Slika 42

Palo mi je na pamet da upotrijebim one štiftove za police. Prvo sam našao neki stari ekser koji je bio iste debljine kao štiftovi i od njega napravio dva šiljka.

Slika 43

U krov izbušio rupe i u njih natakao šiljke. Onda sam sve to okrenuo, poravnao sa konturom i utakao šiljke u vrh lampe. Ovako sam dobio tačne pozicije gdje da izbušim rupe.

Slika 44

Štiftovi utaknuti na pozicije. Ako ih nemate možete ih napraviti i od samog eksera mada su ovi „kupovni“ fino obrađeni i imaju pregradu između dvije polovine. Prvo sam stavio samo dva štifta ali je poklopac klackao opa sam onda dodao i u druga dva ćoška. Ispostavilo se da ovi štiftovi sasvim dobro drže poklopac tj magneti i nisu bili potrebni.

Slika 45

I poklopac završen. Više sam alata upotrijebio za ovu lampu nego za ligeštule. Ko bi rekao da će biti koplikovano? Japanski dizajn – izgleda da ne može prosto. U svakom slučaju i tome dođe kraj a lampa baš pravi prijatnu atmosferu.