Kako nam se pokazala potreba za dodatnim smještajem cipela u našoj ostavi ispod stepeništa a sa druge strane pater familijas ima taj zgodni hobi to je prosto sabiranje dva i dva dovelo do novog projekta u garaža-radionici.


Slika 1: Nove daske spremne za akciju. Odlučio sam se za rešetkastu konstrukciju iz više razloga. Prvi koji mi je pao na pamet je ventilacija. Sam prostor ima dobru ventilaciju a za same cipele mi se ovo rješenje nekako čini “higijenskije”. Stvarni razlog je što sa rešetkastim konstrukcijama i nemam neko iskustvo pa je bilo – izazovno.
Sada, posle bitke, vidim i da je vrijeme izrade bilo mnogo duže nego što sam na početku očekivao. Sklapanje elemenata je zahtjevnije tj ukratko: da krećem iz početka nebih ponovo radio rešetku. Ako samo hoćete da pragmatično riješite smještaj cipela u ostavi ispod stepeništa onda ostavite daske kakve jesu tj preskočite ovaj „rešetkasti“ dio priče.


Slika 2: Prvo poprečni rez


Slika 3: A onda u rezance. Korisno je primjetiti da je ušteda u materijalu kod rešetkaste konstrukcije znatna, sama konstrukcija je lakša dok joj je nosivost jako dobra (u svakom slučaju višestruko bolja nego što to odlganje cipela zahtjeva).
Kod pripreme letvi sam napravio grešku i odmah im zaoblio ivice. Kasnije pri spajanju pod pravim uglom zbog toga su se pojavljivali “kanali” koji nisu dobro izgledali ali nisam više ništa mogao da uradim po tom pitanju. Malo sam se “zaneo” (akcentovano po Leskovački) sa pripremom.


Slika 4: Sklapanje rešetke
Ova prečka po sredini je da spriječi savijanje letvica jer mi se rastojanje od 1m činilo predugačkim za tu debljinu. Od otpadnih letvica sam izrezao distancere (4 cm) koji su mi pomogli da rešetku lakše i tačnije složim. Njih nema na fotografiji.


Slika 5: Osiguranje spoja
Jedan profesionalni stolar mi je nametnuo svoju filozofiju da svaki spoj treba OBAVEZNO dodatno osigurati ili njegovim riječima: “Pritvrdi ti to malo za svaki slučaj”.
Kako mi se nije dalo bušiti rupe za tiplove i iste prenositi pod pravim uglovima uočio sam zgodnu činjenicu da se donji dio rešetke uopšte ne vidi.


Slika 6: Sredinu kekserice sam naslonio na spoj letvica i odradio žlijeb “u jednom pravcu”.
Kada se ljepilo osušilo višak sam odrezao i eto osiguranja.
Iako samo pola keksa ostaje u spoju rešetku sam iz čiste radoznalosti prilično opteretio i spoj je izdržao. Ko bi rek’o!?


Slika 7: I tako – sve ovo pomenuto puta pet.
Oni pragmatični su već odavno izrezali svoje (pune) daske na mjeru i sada svježi i odmorni mogu da nastave priču odavde.


Slika 8: Valjda me je ramišljanje o pragmatičnim rješenjima navelo da ideju da bi u ovoj fazi bilo zgodno i izlakirati rešetke umjesto trenirati jogu oko njih kada budu sklopljene. Trakom sam zaštitio dio koji treba da se lijepi.


Slika 9: Kod izrade bokova pojavilo se par detalja.
Prvi je bio ger pod 60 stepeni. Moj cirkular ide do 45 stepeni. Ovo je značilo da sam morao rezati postavljajući letve upravno na vođicu što je zahtjevalo dodatnu pripremu u vidu postavljanja pomoćne (upravne) vođice i maltretiranja oko njene precizne pozicije.
Ovaj spoj sam prvo (posebno) zalijepio uz pomoć keksova i školskog trougla.


Slika 10: Drugi “detalj” je bio postići paralelnost između prečki na bokovima. Najsigurniji pristup je ako prečke istovremeno režemo a bokove postavimo jednog iznad drugog pri lijepljenju. Odstupanja od par milimetara na rastojanju između samih polica i nisu toliko bila važna ali po uglu i širini je moralo biti krajnje precizno. Dakle, stop blok i ger pod 30 stepeni. Po dvije istovremeno.


Slika 11: Kod lijepljenja “sve odjenom” letve su počele da klize prilikom poprečnog stezanja (velike stege na slici) i nisam mogao osigurati da uglovi ostanu očuvani i letve paralelne. Srećom sam prvo probao bez ljepila. Morao sam da uvodim dodatne stege. Na slici su označene sa brojevima 1, 2 i 3 i letve su prestale da klize odnosno mogao sam dobro pritegnuti prilikom lijepljenja.


Slika 12: Poslednje poravnanje bilo je po visini. Takođe obje odjednom.


Slika 13: I tako – bokovi paralelni pa čak i sami stoje.
Malo sam ivice oborio frezerom – čisto da se vidi raskoš.


Slika 14: Spoj bokova i samih polica sam odradio već oprobanom metodom: keksi sa ljepilom plus montaž kit na ravnim “dionicama”.
Donju ivicu kekserice sam poravnavao sa prečkama i tako obezbjedio da se ugao pravilno prenese na rupe za keksove osnosno police. Keksi postavljeni ovako na prelazu sa prečki na vertikale daju dodatno osiguranje i ovom spoju pored onog sa policom.


Slika 15: Ostalo je fialno lijepljenje. Dugačke stege, dodatni par ruku. Prvo smo probali „na suvo“ pa tek onda navalili ljepilom i montaž kitom.
I eto … cipelarnik gotov.
Po želji (ili potrebi) mogu se dodati i uzdužne letvice na zadnjoj strani čisto da vrhovi cipela ne udaraju u zid.


Mjere